#7 Kronike Soledad: Kad ti Svemir pripremi poklon

Kad ti Svemir pripremi poklon: Stigli smo na Cape Horn točno na moj 45. rođendan

Preplovili smo više od 1500 milja otkako smo napustili Urugvaj. Prešli smo golema mora i prebrodili oluje. Mijenjali su se vjetrovi, vremenske zone, priroda, a i mi s njima. A čak se i način na koji doživljavamo snagu vjetra promijenio.

Jesmo li mi zaista prevalili ovoliki put samo da obiđemo Cape Horn?

Ma ne. To je samo jedan san. Svatko ima svoje snove kojima stremi i koje želi dostići, ali jasno nam je kao dan da je kad se povuče crta najvažnije upravo putovanje prema tim snovima.

Prinova u ekipi

U Ushuaiji nam se pridružila Bohdana. Bohdana je Canom 2022. godine preplovila Atlantik, a zatim me s mojim mužem Ömerom čekala u zaljevu St. Anne na Martiniqueu da završim svoje preplovljavanje. Pratila je našu avanturu od samog početka i sad je doletjela da nam se pridruži.

Nema biranja - što god ti Patagonia servira - moraš uzeti

Ushuaia je prirodna luka okružena snježnim planinama, otvorena samo vjetrovima s istoka.

Kad čovjek dođe u Patagoniju, on u nju ne ulazi, već uranja. Nema među-rješenja. Nema labavo ni neodlučno, ili uranjaš u njezinu esenciju ili te nema. Prije puta toga smo  bili itekako svjesni tako da smo došli pripremljeni da momački i časno prihvatimo sve što nam se servira. I dobro i loše.

Nakon istraživanja grada, krenuo je puhati vjetar s istoka, a s njim su došli i valovi koji su nas počeli valjati u vezu u luci. Pristanište u klubu Afasyn, gdje su tri broda bila bočno vezana, postalo je bezobzirno kaotično. Brodovi su se ljuljali i sudarali jedan s drugim, a valovi su postajali sve jači i jači. Trebalo je tri sata truda koji je uključivao i povlačenje užeta do obale da raspetljamo i odvojimo brodove te ih osiguramo.

Na putu prema kraju svijeta

Ushuaia je naša zadnja stanica u Argentini, ali to još nije kraj svijeta. Da bismo oplovili Cape Horn i obližnje otoke, morali smo ući u Čile i obaviti formalnosti u Puerto Williamsu.

Puerto Williams dom je marine Micalvi, najjužnijeg jahtaškog kluba na svijetu. Brodovi se ovdje vežu jedan pored drugog uz nasukani brod koji služi kao neobična marina.

Borbe s birokracijom

Iako postoji prečac do Cape Horna kroz Murray Channel, on je otvoren samo za brodove pod čileanskom zastavom. Rivalitet između Argentine i Čilea zatvorio je put svima drugima, prisiljavajući nas da ga zaobiđemo kroz Puerto Williams. To je frustrirajući, ali nužan korak za nastavak našeg putovanja.

Posljednji dodir s civilizacijom

Nakon prikupljanja savjeta od iskusnih mornara u Puerto Williamsu, isplovili smo čim nam je vrijeme to dopustilo. Naša prva stanica bila je Puerto Toro, malo ribarsko selo s samo 15 kućanstava. To je najjužnije naseljeno mjesto na svijetu, tihi podsjetnik na to koliko smo daleko stigli.

Privezali smo se uz ribarske brodove i upoznali lokalne ribare. Čim smo ih ugledali, izbezumili smo se jer smo vidjeli da imaju rakove! I to kakve!  Ubrzo smo se gostili s njima zahvalni na prilici da doživimo i okusimo najbolje što more pruža.

Utrka s vremenom

Uz povoljne vremenske uvjete, krenuli smo rano sljedećeg jutra prema Herschel Islandu, jednoj od dvije sigurne luke na putu do Cape Horna. Vjetrovi su bili jaki, strmoglavno su nas napadali s planina u udarima, a kad su skrenuli prema zapadu konačno smo mogli krenuti ploviti.

Do poslijepodneva smo stigli u Martial Bay i bacili sidro, privezujući užad za obalu kako bismo se osigurali brod od jakih vjetrova koji su se očekivali sljedeći dan. Pauza u kojoj smo čekali da se vrijeme stabilizira omogućila nam je da doživimo u miru surovu ljepotu Patagonije.

Divlja veličanstvenost Cape Horna

Cape Horn je upisan u legende kao opasno mjesto na kojemu je kroz stoljeća izgubljeno preko 10.000 života. Mornarnarske legende kažu da duše ljudi što su život ondje ostavili sada žive u albatrosima koji krase ovo nebo. Od otvaranja Panamskog kanala, samo se avanturisti poput nas, uz pokoji povremeni kruzer, usuđuju ploviti ovim vodama.

Dok smo se približavali otvorenom moru, unatoč relativno mirnim vjetrovima, valovi koju su nas okruživali narasli su na gotovo četiri metra. Ovi su valovi zaista neobično i neobjašnjivo snažni, neusporedivo jači od oceanskih valova na koje smo se navikli. Nad nama su se nadvili krševiti planinski vrhovi, a pod nama je urlalo bijesno more, kao da nas je priroda željela podsjetiti da još postoje mjesta gdje ima divljine koja nije popustljiva.

U kokpitu je vladala tišina. Bili smo očarani, ponizni i duboko dirnuti sirovom, neukroćenom snagom prirode koja nas okružuje.

Rođendan za pamćenje

U obilasku oko Hornos Islanda pratili su nas albatrosi i gusta magla. I to je bio dan kada je svemir pristao da nas podrži da postignemo cilj koji smo si zadali - da obiđemo Cape Horn. Rođendan sam proslavila kao nijedan dosad, a za poklon sam dobila nezaboravan eteričan trenutak apsolutne sreće.

Nazdravili smo pićem koje smo čuvali za tu prigodu i dodali još jednu viška čašu, ta je bila u čast onima koji u svom naumu nisu uspjeli i prema tradiciji to smo piće prolili u more .