#3 Džentelmeni ne plove protiv vjetra

Buenos Aires je pun života, od svojih živahnih ulica do smirujućeg ritma milonga. Čaša Malbeca je nešto najbolje na svijetu kad čovjeku treba da se zagrije u hladno predvečerje. Ovaj grad je nevjerojatno talentiran za privlačenje ljudi, to je nedvojbena istina, ali nama je ipak more u srcima.

Za mornare, Buenos Aires je prijateljska stanica, mjesto gdje vas Argentina dočekuje i tetoši prije nego što zaplovite na otvoreno more. To je posljednja poznata luka prije nepredvidljivih južnih mora.

Putovanje službeno počinje iz Mar del Plate, oko 275 milja udaljene, s dijelom rute koji vijuga kroz deltu Río de la Plate. Od te točke nadalje, sve je samo otvoreno more, odnosno ocean.

Ruta kroz deltu vodi prema istoku, a kad stignemo do Atlantika, krenut ćemo prema jugu. Uhvatiti vjetar koji funkcionira u oba smjera? Nemoguće. Ono što je važno jest da nas vjetrovi „slušaju“ kad stignemo do Atlantika. Dok plovite prema jugu, svaki vjetar s juga će otežati jedrenje uz vjetar. Ipak se mi držimo one stare engleske

gentlemen don’t sail against the wind , u prijevodu

„Gospoda ne plove protiv vjetra“

Naš plan je bio jednostavan: ploviti polako kroz deltu Rio de la Plate uz lagani povjetarac, a kad stignemo na otvoreno more, čekati jak sjeverni vjetar da nas nosi prema jugu. Ova dionica duga je oko 275 milja u jednom komadu.

Južni Atlantik: Evo nas i mi dolazimo

U zoru smo napustili Argentina Yacht Club odlično raspoloženi jer smo uhvatili savršeno visoku plimu. Vode će uskoro početi opadati, dajući nam lijep poticaj u borbi protiv morskih struja. Prema prognozi, nismo očekivali puno vjetra do večeri, ali podigli smo glavno jedro čim smo mogli—kao što to i obično radimo. Čak i u mirnim uvjetima, glavno jedro uvijek dodaje malo brzine sve dok kut vjetra nije previše strm i sve dok naša brzina ostaje umjerena.

Dok smo se kretali deltama, vjetar se polako pomicao prema sjeveru, pojačavajući se. Nakon 90 milja konačno smo ugasili motor i prepustili se vjetru.

Tko je upalio to jako svijetlo?

Ponosna sam na sebe što sam kroz plovidbu jako dobro savladala umjetnost isprekidanog sna, mogu zaspati i kvalitetno spavati kad god poželim, zato sam uvijek ja prva koja ide na počinak, odmah po zalasku sunca. Nakon ozbiljnog spavanca, oko otprilike 23 sata, preuzimam noćnu smjenu na kormilu.

Još uvijek se upoznajemo s ovim vodama, ovim vremenom i brodom, pa se za sada držimo pravila da je uvijek dvoje ljudi na straži tijekom noći.

No čim sam izašla kao da sam oslijepila – sve oko mene svijetli, kao da smo usidreni na Mediteranu i sa svih strana svijetle podvodna svjetla motornih jahta.

Valovi su pjenasti i svijetle fluorescentnim svjetlom. Oluja bjesni, ali očitanje vjetra ne pokazuje promjenu. Trebalo mi je malo da se saberem i shvatim da je ta svjetlost na vodi bioluminiscencija. Kao da je more oživjelo, odnosno kao da je netko upalio noćnu lampu pod morem. Dok plovimo sjajnom pučinom oceana, svijet oko nas postaje još svjetliji, osvjetljavajući naš put na najnestvarniji način.

Izbjegavajte ulazak u luku Mar del Plata noću

Kako smo se približavali Mar del Plati, vjetar se konstantno pojačavao. Doslovno smo surfali po valovima, a s podignutom kobilicom, brod je postigao zaista ozbiljnu brzinu konstantno između 8-9 čvorova.

Znamo da je Mar del Plata živahna ribarska luka u koju smo planirali stići oko ponoći. Malo nas je zabrinjavalo što u svim vodičima za nautičare stoji jasno upozorenje: na ulazu u luku se nakuplja pijesak i nije preporučljivo dolaziti noću kada pušu sjeverni vjetrovi koji valove guraju prema ulazu u luku.

Unatoč upozorenju, mi smo iskusna posada naviknuta na uske prostore i akrobatske manevre pa smo ipak nastavili po svome. I tako smo u ledenoj hladnoći pojačanoj vjetrovima od 30 čvorova, oprezno ušli u luku. Moj muž je stajao cijelo vrijeme na provi s baterijskom svjetiljkom, spreman na sve, u potrazi za eventualnim preprekama, kojih na kraju nije bilo.

 Na kraju smo pronašli mjesto i privezali se na jednom od dokova ispred marine.

Igralište samo za ozbiljne mornare

Probudivši se sljedećeg jutra, dočekala nas je prava košnica aktivnosti. Stotine optimista i lasera lansirano je s rampe marine s pogledom na zaljev, a u kaosu koji se razvijao sa svih strana sudjelovali su i brojni surferi i skijaši. Naš brod od 50 stopa zbog toga su izgurali na posljednje dostupno mjesto.

Nije nam trebalo dugo da shvatimo što ta djeca smjeraju. Oni se nisu samo zafrkavali i zabavljali unutar marine, već su izlazili iz zavjetrine na otvoreno more, odnosno ocean, gdje su se utrkivali!

Nakon 4-5 sati jedrenja počeli su se polako vraćati, svi odreda promrzli do kostiju, ali spokojni i mirni. Jedan po jedan vukli su brodice na obalu, sve su ih detaljno oprali, rastavili svu opremu, i tek kad je sve bilo gotovo su nešto brzinski pojeli i otuširali se vrućom vodom.

Bilo nam ih je naporno samo gledati. A malo smo se i posramili jer se neprekidno žalimo i kukamo da nam je teško jer noći ovdje prokleto i neizdržljivo hladne, unatoč luksuzu i udobnosti našeg broda.

U ovom kontekstu, gledajući ove mlade mornare, bili smo sami sebi ridikulozni. Koga mi zavaravamo? Pravi ozbiljni mornari nismo mi, nego su ovi klinci!

Ljudi koji su učinili naše putovanje nezaboravnim

Karime, naša španjolska spasiteljica, dočekala nas je kad smo pristali u marini i bila je uz nas tijekom cijelog boravka u Mar del Plati, donoseći puno radosti našim danima. Ne samo da nam je pomogla sa španjolskim jezikom - s kojim se još uvijek borimo da ga savladamo, već nas je i upoznala sa svojim prijateljima koje ćemo susretati na našem budućem putu i  pronašla odgovore na svako pitanje koje smo imali.

Naš susjed s broda Gustavo pobrinuo se da se osjećamo kao dio zajednice tako što nas je upoznao s članovima kluba tijekom tradicionalnog pečenja janjetine u dvorištu, aktivnost koju oni zovu asado. Tom su prilikom razni iskusni mornari iz regije velikodušno podijelili svoje priče i savjete s nama.

A uostalom upravo zato smo i krenuli na ovo putovanje. Primarno nas vuče želja da upoznajemo nove ljude, razmjenjujemo priče i u međuvremenu se prepuštamo svijetu i iskustvima da nas mijenjaju i oblikuju.