Ja sam Başak Mireli,  offshore jedriličarka i pustolovka. Imam 44 godine, a 2022. sam u 24 dana sama preplovila Atlantik. Sad sam krenula na put jedrilicom s „krive“ strane Cape Horna. S krive jer se s ove strane moram boriti s morskim strujama i vjetrovima. Javljat ću se sa svojim putešestvijama koliko stignem. Više snimam nego što pišem, pa ako želite sliku i ton spojiti sa tekstovima možete me pratiti i na mom kanalu na You Tube-u Sailing Istanbul i na društvenim mrežama @basakmireli i @soledadmarinetextile

#2 Put oko Cape Horna s „krive“ strane

Donosimo seriju priča naziva Kronike Soledad, putopisa s plovidbe koja kreće iz Urugvaja u konačnu destinaciju Čile.

Na taj put s „krive“ strane Cape Horna nakanila se jedna prilično neobična žena u društvu muža i njihovog zajedničkog prijatelja.

Smrzli smo se kao one stvari

Nastavljamo prema jugu, ruta na koju smo se namjerili slijedi obalu Patagonije. A na toj ruti jedno od mjesta koje nikako ne želimo zaobići, iako je dosta izvan rute je Buenos Aires.

Pripremamo se za taj dio puta već tjedan dana, a glavni dio priprema sastoji se u praćenju vremenskih uvjeta. Naš primarni cilj na ovom putovanju je dobro pratiti vrijeme i što je više moguće uživati u plovidbi te pod svaku cijenu izbjeći potrebu da plovimo na motor protiv vjetra.

Pripremati se znači i stalno biti spreman

U svakom smo trenutku svi smo spremni da na prvu naznaku postojanja pogodnog povjetarca razvežemo konope. Trenutno smo u Uruguaju, ali nipošto ne bismo trebali ostati s brodom u Urugvaju dulje od 6 mjeseci jer onda više nećemo smjeti mijenjati luke unutar Urugvaja bez prolaska inspekcije obalne straže. A to nikako ne želimo. Nismo spremni za ulazak u tu bitku. Uruguaj želimo i trebamo napustiti čim prije, ali ne pod bilo kakvim uvjetima. Naša ruta uključuje plovidbu deltom rijeke Río de la Plata koja razdvaja Argentinu i Urugvaj. Ako pogledate kartu, vidjet ćete da Río de la Plata izgleda kao zaljev koji se proteže od mora, ali je to zapravo delta rijeka koje se ulijevaju u ocean.

Posejdon je dobar prema nama

Na prvom putovanju je Posejdon bio benevolentan prema nama, sve je naše inicijative podržao. Visokotlačni sustav koji se formira nad Atlantikom, tik uz istočnu obalu kopna, prelazi preko rubova Piriapolisa te ide uz obalu prema delti rijeke Río de la Plata. To atmosfersko obilježje donosi vedro nebo i stabilne vjetrove i utječe na lokalne vremenske uvjete dok se pomiče prema jugu. Mornari tada očekuju mirnije more i povoljne uvjete za plovidbu, jer visokotlačni sustav djeluje kao zaštitni štit od nepovoljnijih vremenskih prilika. Kada stigne do delte, taj visokotlačni sustav stupa u interakciju s kopnom, stvarajući mirnu, ali dinamičnu atmosfersku ravnotežu na spoju rijeke i mora.

Zbog toga smo izuzetno sretni te smo nakon jednoglasnog zaključka da vrijeme ne može biti bolje od ovoga obavili odjavu i isplovili iz luke.

Čim smo se udaljili na oko 10 milja od obale, zrak je postao znatno hladniji, ali to smo i očekivali, temperatura se spustila na raspon od 18-20 stupnjeva Celzijusa. A tada je naš Garcia Passoa 50 stupio na pozornicu i u punom sjaju pokazao nama i svima koji su se zatekli u blizini čime je on to točno zaslužio svoju neprikosovenu popularnost.

Jedrilica bez kobilice

Kažu da se prvi uvijek pamti, pa je i ovo moje prvo iskustvo jedrenja s brodom s pokretnom kobilicom bilo zaista nezaboravno. Na ovom dijelu našega putovanja ja sam po prvi put u životu imala priliku osjetiti kako je ploviti bez kobilice. Nismo otvorili čak ni genovu, samo lagani yankee cut, ali i to je dovoljno da naš brod ne da je plovio, nego je doslovno letio!

Najveća brzina koju smo dosegli bila je 12,2 čvora.

Kako smo protjerani iz kanala

Prosječnom brzinom od 9 čvorova, stigli smo do ulaza u kanal rijeke Río de la Plata, i to taman na vrijeme da uhvatimo zalazak sunca. Zbog toga što rijeka nosi mulj i postoje jaki plimni valovi, idealno je ploviti po tom iskopanom kanalu. Odlučili smo spustiti glavno jedro i nastaviti jedriti samo s genovom zbog hladnog vjetra koji nosi zalazak sunca, a i zato što dubinama prikazanim na karti izvan kanala nismo previše vjerovali. S genovom se poboljšava sposobnost manevriranja u kanalu što je jako bitno jer je promet brodica bio daleko gušći nego što smo očekivali. I sreća da smo to napravili.

Pokazalo se da smo zbilja spretni i lukavi

Ne treba ni zaboraviti ni zanemariti da smo nas troje ipak stasali u vrle jedriličare kakvi smo danas provlačeći se kroz brodski promet u Bosforu. Bez obzira na to što smo mi pucali od ponosa na stare trikove što smo ih vukli iz rukava, naše akrobacije su zabrinule argentinsku obalnu stražu koja je došla do nas i izuzetno ljubazno nas ispratila iz kanala. Kasnije, kad smo razgovarali s prijateljima u Argentinskom jedriličarskom klubu u Buenos Airesu, doznali smo da u kanalu nema problema s dubinom, pogotovo ne bi bilo za nas, kad smo skinuli kobilicu, te da je moguće slijediti istu rutu od rta Montevideo direktno do Buenosa. Aires, sve do zadnjih 10 milja prije pristaništa. Dobro je znati, međutim, svaki zadatak treba uvijek raditi kako spada, po pravilima.

Smrzli smo se kao one stvari

Prve noći hladnoća nam se uvukla u kosti jer odavna nismo plovili po hladnoći. Karibi su nas transformirali pa smo se slučajno pretvorili u djecu tropske klime. Bez obzira na puste slojeve odjeće, stalno nam je bilo hladno, a pogotovo ujutro. Kad sama jedrim obično ne pijem ni čaj ni kavu, samo toplu vodu ili toplu vodu s đumbirom. Na ovom sam putovanju primijenila sam istu metodu i još sam se uz to jako puno kretala, ali svejedno sam se i premorila i smrzla.

Neka su pristaništa zaista nezaboravna

Trenutak približavanja određenim lukama i pristaništima zaista je vrlo poseban, a s vremena na vrijeme i nevjerojatno uzbudljivo iskustvo. Bez obzira što smo već toliko dugo na putu i što prilično često mijenjamo lokacije i pristaništa, ovaj put smo se nakon zaista dugo vremena osjećali kao da smo došli negdje skroz drugačije. Sve je bilo posebno.  Zadnjih 5 milja plovidbe prema Buenos Airesu neću zaboraviti dok sam živa.  Prolazak kroz vrata Argentina Yacht Cluba mogla bih klasificirati u sam vrh svojih jedriličarskih avantura. Znam da zvuči patetično, ali na tim sam vratima udahnula miris grada koji neću moći tek tako zaboraviti.

Buenos Aires je čudo od grada, beznadno smo se zaljubili, ali nažalost ne planiramo ostati dulje od tjedan dana.

Prije puta smo razmišljali hoćemo li stati u Argentina Yacht Clubu ili u Madero Marini, oba su pristaništa blizu centra grada, ali na kraju smo se ipak odlučili za Argentina Yacht Club jer nudi 2 dana besplatnog smještaja stranim nautičarima kao znak prijateljske dobrodošlice. Jeftin trik, ali su nas njime „kupili“.

Argentina Yacht Club: živ da življi ne može biti

Klub je kao košnica. Neprekidno se nešto događa. Sve je u pokretu, a ne samo vjetar i more. Vez su nam dali na pontonu koji se nalaži tik uz rampu za spuštanje brodova pa iz prvog reda gledali predstavu.

Prvi su krenuli, a tko drugi nego optimisti, za njima laseri, i na kraju katamarani i 29-ke. S druge strane kluba istovremeno se događa sličan promet i na one design jedrilicama.

U marinu svi ulaze i iz marine svi izlaze na jedra. Malo smo u šoku, nenaviknuti na tu razinu ambicije. A još više su nas zabezeknuli njih par što su mrtvi hladni unutar marine neumorno vježbali kruženje (gybing).

Mediteran vs Patagonija

Dok smo ih, iz našeg ledeno kokpita zamotani u sve slojeve odjeće koju smo mogli pronaći gledali kako se žustro „povlače“ s puta bumu nismo se mogli načuditi odakle im sva ta motivacija.

No možda su se istovremeno i oni čudili nama odakle nam ideja da Mediteran zamijenimo Patagonijom.