#5 Soledad Sailing Challenge 2025 Korintske priče

27. kolovoza 2025.

Zapadna Grčka, Jonsko more, negdje na pučini između Lefkade i Krfa

Prema grčkoj mitologiji kada je Odisej je došao u Eoliju, dom Eola, boga vjetra, Eol je bio pristojan i gostoljubiv prema Odiseju i njegovoj posadi, a Odisej mu je zauzvrat pričao zanimljive priče sa svojih putovanja.

Eol je Odiseju u znak zahvalnosti za društvo poklonio vreću ispunjenu vjetrovima koji bi ga trebali odvesti kući. Ali kako to već biva, u toj vreći su bili svi mogući vjetrovi osim laganog zapadnog vjetra koji bi ga doveo nazad doma na Itaku. Zato mu je i trebalo toliko dugo da se vrati Penelopi.

Tako smo i mi sve dosada imali sve moguće vjetrove i varijante osim vjetra u krmu koji bi nas doveo u doma u Zadar.

Za razliku od Odisejeve ekspedicije našu ekspediciju doma u Zadru na vezu u Uskoku ne čeka strpljiva Penelopa, već moji zabrinuti mama i tata na svojoj maloj jedrilici koji stalno zovu i pitaju kad ćemo, ali odgovora na to pitanje jednostavno nema.

Međutim, ako je vjerovati prognozama onda bi se kroz dan dva trebao oko Krfa ukazati sjeverni vjetar koji će nas doslovno odgurati niz talijansku obalu Jadrana odakle ćemo skrenuti na Vis.

Ako ima pravde, onda smo je zaslužili zbog onoga što smo prošli u Korintskom zaljevu.

Prolaz kroz Korint u vrijeme Golden Houra bio je popraćenog muzikom, zalaskom sunca, storyijma na Instagramu i Camparijem te smo opijeni doživljajima i aperitivima ušli drito kroz vrata pakla.

Na vlastitoj koži smo osjetili prokletstvo Korinta koji nas je počastio sa četiri bajkovite milje samo da bi nas uveo ravno u noć i ostavio nas na milost i nemilost višemetarskim valovima, orkanskom vjetru od 25 - 30 čvorova koji nas je tukao gdje je stigao, a najčešće ravno u provu.

Znali smo svi da nema šanse da ovoliko milja prođemo bez ikakvih poteškoća, ali nitko od nas nije očekivao ovakvu stupicu na tom malom potezu.

Ipak, ako je nama na Peri bilo objektivno teško, onda je na Soledadu bilo apokaliptično. Prednji hatch se nije mogao dobro zatvoriti i malo je falilo da ne potonu.

Kroz provu im je ušla doslovno bez pretjerivanja tona mora, a zahvaljujući Bašakicinoj prisebnosti uspjeli su nekako spriječiti katastrofu tako što su kante mora slijevali u zahod i povlačili vodu.

Epilog je bio da se pokvarila sva elektrika, a s njom i baterije i oba zahoda koji nemaju ručne pumpe.

Prije par godina je cijeli Svijet, a posebno Hrvatska s ponosom gledao kako je hrvatski kapetan Jozo Glavić provukao cruiser kroz Korint, ali iz ove perspektive stvarno se pitam zašto se uopće usudio taj putnički brod krcat „neobučenim“ civilima uvaliti na drugu stranu.

Na Korintski prolaz se čekalo 2500 godina, prvenstveno zbog opsežnosti projekta, ali možda je romantičnije vjerovati da je projekt čekao nedovršen djelomično i zbog antičkog proročanstva Apolonija iz Tijane koji je prorekao da će one koji se usude predlagati kopanje Korintskog kanala snaći bolest i smrt. Tri su rimska vladara, Julije Cezar, Neron i Kaligula razmatrala tu ideju, sva tri su život izgubila na nasilan način.

Kad nam je Bašak, u 1 ujutro nakon višesatne agonije javila da su pronašli sidrište i to s bovama u uvali na suprotnoj strani Korinta svi smo živnuli jer se činilo da je ovoj mračnoj epizodi Soledad Sailing Challengea došao kraj, međutim, naravno da smo bili u krivu.

Kad smo stigli do dogovorene mirne luke, ispostavilo se da ista nije ni mirna ni luka te da bova nije bova, neko neki improvizirani kanistar u poluraspadnom stanju bez ikakve ručke kojom bismo ga mogli zahvatiti.

Ali kako nevolja nikad ne dolazi sama onda nam se u tijeku operacije prvo zbog zraka u sustavu počeo gasiti motor, pa smo počeli kliziti prema stijenama, a onda nam se par trenutaka kasnije ničim izazvan raspolovio mezzomarinero i kuka je prvo krenula svojim putem niz struju i onda ubrzo potonula. Nakon toga su nam od alata s kojime bismo se mogli poslužiti za hvatanje bove, ostale samo Nikšine ruke.

Sreća da je to alat koji nikad ne zakaže, pa nije ni ovaj put. Nikša nas je uz Ozgurovu i moju asistenciju (ja sam držala svjetlo) zavezao za bovu.

Kad smo konačno stali, povadila sam iz mokrog frižidera jednako mokre elemente za sendviče koje smo jeli još uvijek obučeni u pojaseve za spašavanje.

Djelomično zbog gladi, a djelomično zbog proživljene traume, nije nam se činilo svrhovito skidati ih.

Feridunov pojas se pokazao kao posebno zanimljiv dodatak, već ionako kataklizmičnoj atmosferi jer bi dok je bio za timunom svaki puta kad bi ga zapljusnuo val počeo mahnito svijetliti, a kako je valova bilo sve više tako je i „light show“ bio sve aktivniji.

Korinstko prokletstvo nas je dodirnulo, ali ne i potpuno zaobišlo jer nas je ipak sustiglo i naravno, kako to već biva točno kad smo to najmanje očekivali i na mjestu gdje smo to najmanje očekivali.

Naime, kad smo se nakon višednevnih stajanja unutar Korintskog zaljeva konačno dočepali Lefkade, na kopnu, ispred restorana Feridun se spotakno na pločniku i izvrnuo gležanj, a niti pola minute kasnije na istom je mjestu i pao i Ozgur i to koliko je dug i težak.

Nismo uspjeli dokučiti je li u pitanju bilo Apolonijevo proročanstvo ili beskrajna lojalnost prijatelja u dobru i u zlu koji padaju jedan za drugim.

A nastavno na lojalnost, unatoč nekim negodovanjima raznih članova posade na odluke naše kapetanice, na moru se red zna i kapetana se mora slušati, čak i kad je u krivu. I to je možda najteži aspekt života na moru.

Da ta kultura nije čvrsto ugravirana u pomorsku kulturu imali bismo puno više pobuna poput one na brodu Bounty kad je posada očarala životom na Haitiju odlučila svrgnuti kapetana i ostati. Naš Haiti je umalo postala Antikira.

Antikira je ribarsko mjestašce na obali u blizini slavnog hrama u Delfima gdje vez na rivi košta 10 eura, voda je besplatna, a nasmiješeni stanovnici s ješkom od kruha pomiješanog s ostacima ribe na štap love brancine.

Osim toga Antikirani su nam pomogli da svojim fenomenalnim Gyrosom ugasimo naš kontinuirani problem sa zadovoljavanjem Nikšinih potreba za kaloričnom hranom.

Iako smo se kleli da nakon one teške noći više nigdje ne idemo dok svi vjetrovi ne stanu makar na Antikiri prezimili, ipak smo napustili Antikiru i odlepršali nešto manje od 20 milja na sjeverozapad do Nafpaktosa ili Lepanta ili kako ga naši Turci zovu Inebata.

Nafpaktos je strateški važan kopneni grad bogate povijesti koju su pisali svi pomalo, prvo antički narodi, pa mlečani i osmanlije i sad ovi novi grci, a sve zbog njegove lokacije na izlazu iz Korintskog zaljeva.

Kao i svugdje dosad, gdje god su Bašak i Omer, uvijek se nekako iznebuha stvori i najrazličitije društvo, neki likovi koje nikad ne bismo upoznali u dizalima svojih uredskih zgrada.

U Nafpaktosu su se tako našoj veseloj družini na jedan dan i pola noći pridružila još dva člana; Ozan, turski kapetan i Caitlyn, kanadska hostesa koji rade na izraelskoj jahti koju su usidrili između Pere i Soledad. Naši novi prijatelji osim što su nam priuštili  nekoliko sati smijeha i mornarskih priča priuštili su nam i komforan prijevoz svojim luksuznim dinghyijem s broda na brod i s kopna nazad. Ozan je nekoliko puta preplovio Atlantik, nema gdje nije bio i svaka priča koju je ispričao je vrijedna da se zapiše ako ništa da ostane kao materijal za neki sitcom o pomorcima i životu na moru.

S Caitlyn i Ozanom smo se pozdravili, obećali da se vidimo čim prije i prigodno zapratili na Instagramu te smo s Nafpaktosa prošli ispod čuvenog mosta Rio-Antirio i krenuli na Lefkadu. Na tom putu od otprilike 80 nautičkih milja baš smo kvalitetno izmučili Peru, sve moguće pozicije i jedra su odrađene, pa čak i spinnaker koji se vadi rijetko i teško. Rijetko - zato što su vjetrovi takvi da ga rijetko pitaju, a teško zato što kad se nešto radi rijetko postane teško. Ipak na Nikšinu upornu inicijativu izvadili smo naš Valentino crveni spinnaker i taman kad smo ga konačno namjestili da stoji kako treba pokrenuo se vrlo snažan zapadni vjetar pa smo ga brzo morali skinuti.

Ja sam navijala da stanemo na Ithaki jer mi se to činilo simbolički važno, ali kao najniže rangirani član posade svoje ideje nisam pokušavala nametati. Ovaj put.

Ono što sam nametnula kao kabinsko osoblje jest da čim dođemo na Lefkadu moramo u praonicu oprati svu robu. Iako smo imali rundu ručnog, ili bolje reći nožnog pranja na Antikiri, ostalo je još bezbroj od mora skorenih majica, jastučnica i plahti koje je trebalo riješiti.

U praonici smo ostavili naše Soledad Marine Textile majice, navlake, ručnike i plahte te imali čast upoznati grčki pandan notorne Hrvatske (ne)ljubaznosti prema strancima. Gospođa slične fizonomije kao iz priča braće Grim, samo ne s metlom, nego s IQOS-om u ruci aktivno se na grčkom derala na nas da imamo previše stvari, da ne želi da joj dajem broj telefona i da će sve biti gotovo tek u 19 navečer i koštati 120 eura - što nam je savršeno odgovaralo jer da nije možda bi nas bila pobacala u more.

Oko 18 sati, na povratku iz tuša, veliki šefovi svaki u svojoj branši, Ozgur i Feridun dugo aktivno vijećali o tome je li odviše rizično pokušati svratiti do nje da vidimo je li možda gotovo.

Na kraju su u izvidnicu poslali Nikšu koji nam je slavodobitno signalizirao da je misija dovršena te smo brzinski ukrcali u kolica svoj dragocjeni teret i krenuli na brod objaviti vijest o još jednoj dobivenoj bitki.

U međuvremenu je i posada sa Soledada, konkretnije Omer i Arif, imala „okršaj“ s nemani iz praonice, koja ih je s vrata odvratila pa su nastavili lutati s 20-ak kila svoje prljave robe do samoposlužne praonice koju su našli negdje duboko u unutrašnjosti grada.

Njihov trud se isplatio jer su ako ništa financijski prošli značajno povoljnije. 20 eura u odnosu na naših 120.

Večer u Lefkadi proveli smo s dva iskusna mornara Catayem i Velijem koji su stali na svom putu iz drugog smjera. Krenuli su iz Portoroža s transferom super luksuzne jedrilice Hanse 510 koju je klijent firme Trio Marin za koju obojica rade, ali ne kao skipperi nego kao menadžeri, kupio i zatražio da se dostavi u Marmaris.

Njih dvojica su jedrili samo s jednom pauzom od 5 sati na Visu iz Slovenije do Lefkas Marine na Lefkadi, ali kao džentelmeni s vjetrom u krmu.

Nadam se da ste uživali i ovoj 5. epizodi Soledad Sailing Challenge-a 2025, ostale možete pronaći na engleskom i na hrvatskom na ovom linku.

A ako Vas zanimaju skraćene romantizirane biografije posade to možete vidjeti ovdje.