#5 U srditim pedesetima veličina je važna. Jako važna.

Jedrilicom do ruba svijeta: Isla de los Estados

Divlje obale Južnog Atlantika mjesto su gdje ste sami s morem i sa svim morskim i blagodatima i opasnostima — miješaju se tu ljepota, misterija i sirova snaga. Ovdje vas ocean zavodi, njegova prostranost istovremeno oduševljava i ponizuje, ne dozvoljava vam da se s opustite niti na trenutak. Postajete dio njegovog ritma, baš kao i Commersonovi dupini na crno-bijelom balu, morski lavovi sa svojim velikim očima i pingvini što jure kroz valove, pozivajući vas da uronite u njihov svijet. Ali more ima svoja pravila i u ovim vodama ih se ili držiš ili te nema.

Ako ste si zacrtali put na jug, postoji samo jedan način kako ostvariti taj san: morate jedriti sa sjevernim vjetrom u leđima.

Južnoatlantska zemlja čudesa

Uzak, dvodnevni prozor do Caleta Hornos iz Puerto Madryn leži ispred, praćen jakim noćnim južnim vjetrovima. Nemamo vremena ni za kakav predah jer ako propustimo ovu priliku, ostat ćemo nasukani u zaljevu s nemilosrdnim južnim vjetrovima još cijeli sljedeći tjedan.

Tako da, naravno, odlučujemo ponovno krenuti na put.

Neočekivano, iako predvidljivo nepredvidljive patagonijske vremenske prilike daruju nam miran dan, a do večeri, kako vjetrovi pomiču prema jugu, bacamo sidro u Janssen Bay-u da bismo ondje proveli noć. Duž patagonijske obale gotovo je nemoguće pronaći potpuno zaštićeno sidrište - nijedan zaljev nije u potpunosti zaštićen od svih vrsta vjetrova i valova. Trebamo se zadovoljiti s time da je mjesto koje smo odabrali najbolje moguće utočište za trenutne uvjete. Janssen Bay je tek to - jedno lijepo, ali vrlo privremeno utočište.

Unutar Punta Tome, Zaljev Janssen je  dom jedne od najgušćih kolonija Magellanovih pingvina. Mi smo oduševljeni njima, ali oni nas uopće ne doživljavaju.

Struja sa svih strana

U rano smo krenuli na drugi dio puta do Caleta Hornos. Do poslijepodneva, vjetar dolazi stabilno sa sjevera. Nakon dva dana mirne vožnje motorom, povratak na jedra donosi nam predivan osjeća duboke smirenosti. Dok se približavamo Caleta Hornosu, struja od 3-4 čvora teče kroz kanal između kopna i otoka, uglavnom radi protiv nas i odguruje nas, iako ponekad uhvatimo struju od 2 čvora u našu korist.

Caleta Hornos— sveta uvala duž argentinsko-patagonske obale— je mjesto koje nijedan moreplovac ne propušta. Igrom slučaja ponovo se susrećemo s Lazarinom, oni su naši suputnici s kojim smo se nadali da ćemo putovati već neko vrijeme, iako nam se planovi nikad nisu sasvim poklopili. Tjedan dana s njima proletjelo je doslovno u tren oka.

Prednost jedrilica nad katamaranima: Lagana plovidba do Puerto Deseada

Razmišljamo o tome da napustimo Caleta Hornos i krenemo ravno prema Isla de los Estados. To je ruta koja zahtijeva četverodnevni vremenski koridor—što znači stabilan sjeverni vjetar dovoljno jak da ne moramo paliti motor i da nas ne nosi previše južno.

No nismo baš sigurni u to koliko ćemo u tome imati sreće jer nam vremenski uvjeti trenutno nisu baš naklonjeni.

Veličina je bitna. Jako bitna.

Veličina je bitna. Općenito. Ali u srditim 50-ima je najbitnija.

Na moru svaka stopa može učiniti razliku. Dok su vještina i tehnika ključni, kada je riječ o katamaranima, nemirne patagonijske vode nisu idealno okruženje za njih. U zoru smo bili spremni odvezati konope i dići sidro, ali naši prijatelji na Lazarini  zadnji čas su odlučili odustati jer je zapadni vjetar još uvijek jako puhao.

Naša bi nas ruta vodila kroz uski zaljev, zahtijevajući čvrste manevre, s valovima koji bi nas udarali sa strane na putu do Puerto Deseada. Ovdje doista dolazi do izražaja razlika između jednotrupca i katamarana.

Lazarina ima samo 38 stopa i zato se mora puno više mučiti, dok naš brod od 50 stopa ima veliku prednost jer je stabilniji i jači, što omogućuje mirniju vožnju. U potpunosti ih razumijemo da nisu htjeli krenuti već su odlučili pričekati, ali nama je zov pučine bio previše primamljiv da bismo mu odoljeli. Konopci su odvezani, krećemo, spremni za sve što nam ocean sprema.

Što zapravo znači riskirati na moru? Važnost planiranja goriva

Još jednom smo se suočili s ranim vjetrom koji nije opravdao očekivanja, zbog čega smo morali potrošiti puno više dizela nego što smo planirali. Imamo dovoljno goriva da stignemo do Isla de los Estados, ali možda ćemo trebati dodatne rezerve za plovidbu kroz Lemaireov kanal i Beagleov kanal koji su poznati kao teške rute.

Kako se približavamo Puerto Deseadu, najnovija vremenska prognoza obećava 24 sata mira, ali se očekivani južni vjetar promijenio i stiga 12 sati ranije nego što je bilo predviđeno. To znači da ako ne održavamo prosječnu brzinu od 6,5 čvorova, morat ćemo češće koristiti motor, što rezultira još većom potrošnjom goriva.

Za nas plovidba uzburkanim patagonijskim morem i nepredvidivim vjetrovima ne znači preuzimanje nepotrebnih rizika. Međutim, krenuti u sljedeću dionicu bez odgovarajućeg dizela bio bi rizik koji nismo spremni prihvatiti. Iako nismo planirali stati, odlučili smo se zaustaviti u Puerto Deseado po gorivo i namirnice, osiguravajući sigurniji napredak prema destinaciji.

Zašto je znati da je teško bolje nego se suočiti s nepoznatim

Ulazak u Puerto Deseado znači da smo promašili vremenski koridor, pa ćemo biti ovdje dok se ne otvori sljedeći prozor. U međuvremenu, čitamo izvještaje mornara koji su prošli ovu stazu prije nas. Sa Starlinkom na brodu i ažuriranim vremenskim prilikama svaka tri sata, naše putovanje ima luksuz koji je tim prvim istraživačima bio nezamisliv.

Svaka regija ima svoje jedinstvene vremenske prilike, a ovaj dio Patagonije nije iznimka. Otkako smo stigli, uspoređujemo vremenske modele poput ECMWF-a i GFS-a putem raznih aplikacija, proučavajući prognoze vjetra, kiše i munja. Modeli se čine pouzdanima samo kada su usklađeni, a trenutno jesu—predviđaju sjeverni vjetar od 40 čvorova, s udarima koji dosežu do 50 čvorova.

Ove intenzivne vremenske prilike također otvaraju i jedan zgodan trosatni prozor na našem putu prema Isla de los Estados. Razmatramo koje su nam mogućnosti, iako smo željni nastaviti naprijed bez daljnjih zaustavljanja. Znamo da nas putovanje pred nama vodi kroz neka od najizazovnijih mora Srditih 50-ih i mentalno smo spremni za ono što je pred nama.

Novo normalno: Prvi put je sve išlo po planu

Krenuli smo iz Puerto Deseada po mirnom vremenu, s jasno zacrtanim planom. Koji nam je krajnji cilj? Ploviti uz obalu, i to što je bliže moguće kako bismo se zaštitili od sve jačih pučinskih valova i pljuskova.

Unutar prvih šest sati, promatrali smo pad barometra sa 1005 na 995, što je bila potvrda da se približava sustav niskog tlaka koji smo očekivali. Kad je pala noć, vjetar je bio stabilan na 30-35 čvorova, s vrlo gustim valovima od 4 metra. Do zore je barometar pao na 984, pozdravljajući nas vjetrovima od 50 čvorova, jakim pljuskovima i velikim uskomešanim valovima.

Jesmo li se preplašili?

Apsolutno!

Ali kad ste spremni na najgore, ocean gubi dio svoje moći šokiranja.

Nakon plovidbe kroz Magellanov prolaz, primijetili smo da se oblaci počinju razilaziti, a snaga niske fronte polako popušta.

Još jedan san ostvaren

Kako smo ulazili u zadnjih 36 sati, vrijeme je postalo nepredvidivo. Čas smo palili motor; čas smo jedrili s duplim jedrima na vjetru od 30 čvorova. U posljednjih 12 sati, na udaljenosti od oko 50 milja od La Isla de Los Estados, vjetar je krenuo prema jugu—ali srećom, samo na slabih 10 čvorova, nakratko dosegnuvši 15 čvorova. Ovih nekoliko sati laganog južnog vjetra bilo je sasvim dovoljno da smiri silne valove koji su nas cijelim putem vjerno pratili. Teško je zamisliti kako bi bilo kad bi puhao uistinu jak vjetar.

Kad smo konačno stigli na cilj, na La Isla de Los Estados, osjetili smo duboko zadovoljstvo znajući da smo donijeli ispravne odluke — nismo hazarderski riskirali naše rezerve dizela, već smo kroz loše vrijeme prolazili planski i precizno. I to je bila dobra odluka.