Bijesne 40-e

Ne, bijesne 40-e nisu ono što mislite.

Ovaj pojam nema, ali ama baš nikakve veze ni sa ženama u perimenopauzi ni s muškarcima u krizi srednjih godina.

Ako vas zanima što bijesne 40-e (eng. Roaring 40s) zapravo znači u svijetu jedrenja, nastavite čitati.

Posada Pelicana na putu oko Cape Horna s „krive“ strane donosi još jednu epizodu Soledad kronika.

Sljedeća dionica našeg puta: Mar del Plata - Puerto Madryn

Naša sljedeća ruta ide od Mar del Plate do Puerto Madryna.

Puerto Madryn je zaštićeno područje poznato kao glavna točka za promatranje kitova u južnom Atlantiku tijekom sezone parenja.

Ne planiramo uplovljavati duboko u zaljev, plan nam je usidriti blizu ulaza, gdje ćemo biti zaštićeni od južnih vjetrova. Nadamo se mirnoj noći. Čekat ćemo da se vjetrovi okrenu prema sjeveru prije nego što nastavimo. Međutim, ako sjeverni vjetar još uvijek bude puhao kada se približimo Puerto Madrynu, zaustavljanje neće biti moguće zbog nemirnih uvjeta na moru.

Spremni smo za avanturu i veselimo se što idemo u slavni Puerto Madryn — naravno ako vjetrovi budu na našoj strani!

Prava radost pustolovnog jedrenja

Ponovno smo se našli s brodovima s kojima smo se upoznali u Mar del Plati, u Urugvaju. Nažalost, bez Lazarine. Lazarina nam se nije mogla pridružiti na ovoj dionici, oni čekaju svoju novu posadu, a mi smo kad je svanulo, krenuli s Bestevaerom, odnosno s Peterom i Maud koji će nam biti suputnici na sljedećoj dionici ovog putovanja.

Jedna od najljepših stvari u avanturističkom jedrenju su neočekivana poznanstva koja se nerijetko prilično brzo pretvaraju u duboke veze i prijateljstva.

To su poznanstva koja se stvaraju na najneočekivanijim mjestima i traju trenutak u vremenu, a pamte se zauvijek.

Duga putovanja omogućavaju stvaranje veza s ljudima koje nikada ne biste upoznali u poznatim domaćim vodama. Možda biste se susreli, ali se ne biste upoznavali. Ima nešto iskonsko u dalekim putovanjima i kontinuiranom kretanju, neka magnetska privlačnost zbog koje potpuni stranci osjećaju potrebu pomoći i podržati jedni druge. To je nešto prilično instinktivno - podsjetnik da kada se udaljimo od onoga što znamo, često pronalazimo veze dublje nego što smo ikada očekivali.

Prava radost pustolovnog jedrenja

Ponovno smo se našli s brodovima s kojima smo se upoznali u Mar del Plati, u Urugvaju. Nažalost, bez Lazarine. Lazarina nam se nije mogla pridružiti na ovoj dionici, oni čekaju svoju novu posadu, a mi smo kad je svanulo, krenuli s Bestevaerom, odnosno s Peterom i Maud koji će nam biti suputnici na sljedećoj dionici ovog putovanja.

Jedna od najljepših stvari u avanturističkom jedrenju su neočekivana poznanstva koja se nerijetko prilično brzo pretvaraju u duboke veze i prijateljstva.

To su poznanstva koja se stvaraju na najneočekivanijim mjestima i traju trenutak u vremenu, a pamte se zauvijek.

Duga putovanja omogućavaju stvaranje veza s ljudima koje nikada ne biste upoznali u poznatim domaćim vodama. Možda biste se susreli, ali se ne biste upoznavali. Ima nešto iskonsko u dalekim putovanjima i kontinuiranom kretanju, neka magnetska privlačnost zbog koje potpuni stranci osjećaju potrebu pomoći i podržati jedni druge. To je nešto prilično instinktivno - podsjetnik da kada se udaljimo od onoga što znamo, često pronalazimo veze dublje nego što smo ikada očekivali.

Tretman dostojan kraljeva

Nakon što smo napustili Mar del Platu, sa sjevernim vjetrom u leđima doplovili smo do Necochee, 60 milja dalje. Ono što smo s čuđenjem i zahvalnošću shvatili jest da je duž cijene obale argentinska obalna straža nevjerojatno pažljiva prema jedrilicama. Iako smo stigli u isto vrijeme kad je jedan veliki brod isplovljavao, naredili su tom brodu da čeka na pristaništu kako bismo mi s jedrilicom mogli što brže uploviti.

Iako Karime nije ovdje s nama, nježin duh i podrška su i dalje uz nas. Prije nego što smo uopće uplovili u luku, upoznala nas je sa svojim prijateljem instruktorom jedrenja, Andresom, iz jedriličarskog kluba Vito Dumas. Brodovi su ovdje veliki, pa pristajanje na vezovima yacht kluba nije moguće. Ali Andres je sve olakšao, sredivši nam mjesto uz rijeku, kao da je to planirao mjesecima.

Otkad smo pristali osjećamo se kao da smo zakoračili u neku bajku - sve što nam je potrebno automatski se pojavljuje! A uz to su nas navečer članovi kluba još i pozvali na asado party, što bi bilo ekvivalent našem roštilju ili mesnoj pečeniki. Tijekom našeg boravka, stalno smo primali goste, pomno su slušali naše priče i s nama dijelili svoje snove.

Necochea

Vito Dumas: Argentinska jedriličarska legenda

Vito Dumas, argentinski jedriličar na duge pruge i pustolov, stekao je svjetsku slavu svojim odvažnim solo putovanjima između 1900. i 1965. godine. Cijenjen i u Argentini i u svijetu, Dumas se slavi kao jedan od pionira solo oceanskog jedrenja.

Vito Dumas je ujedno bio i prvi jedriličar koji je uspješno završio solo plovidbu opasnom južnom rutom, ploveći zloglasnim Bijesnim 40-ima, na rutama koje se protežu na 40 stupnjeva geografske širine.

Dumas se često spominje uz velikane poput Bernarda Moitessiera, te je postao uzor legendarnim jedriličarima Robinu Knoxu-Johnstonu i Sir Francisu Chichesteru.

Čovjek sve lijepo planira, a Bog se dobro nasmije!

Naš plan je bio jednostavan: krenuti sljedeći dan.

No malo prije ponoći cijelu je luku progutala magla, a obalna straža odmah je zatvorila ulaz i izlaz. „Ništa strašno", pomislili smo. Sigurno će se do jutra razvedriti. Ali ne! To se nije dogodilo. Čak štoviše, magla je samo postala još gušća.

Sljedećeg smo dana službeno propustili naš savršen vremenski prozor. Nismo imali izbora te smo bili primorani odgoditi polazak za vikend. Džabe je čovjeku na moru bilo kovati planove, kad more ima svoj plan.

Dobra oprema – dobra plovidba

Digli smo Code Zero prije polaska, očekujući mirno vrijeme prva 24 sata nakon isplovljavanja iz luke. Kao što je i planirano, isplovili smo s do kraja dignutim glavnim jedrom i Code Zerom, te je sve glatko proteklo između geografskih širina 38-40.

Sa sjevernim vjetrom na našoj lijevoj strani, primijetili smo da je Bestevaer, koji je plovio malo dalje od nas, iznenada promijenio takt. Prije nego što smo uspjeli shvatiti što namjeravaju, vjetar se okrenuo sa sjevera na jugoistok! Prebacili smo se na glavno jedro i genovu i pospremili Code Zero jer je bilo jasno da nam više neće trebati. Iznenadna promjena vjetra bila nam je jako čudnovata, ali smo se prilagodili i nastavili dalje.

Bijesne 40-e: Divlja zabava dobrodošlice

Kako je padala noć, zrak je postajao gušći, a srećom, vjetar je ponovno krenuo puhati prema sjeveru. Uskoro smo jurišali prema naprijed, gurani vjetrovima jačine 30-35 čvorova, jašući valove s bljeskovima munja koje su osvjetljavale tamne oblake iza nas.

Nakon ponoći valovi su se povećali, a vjetar je puhao 40 čvorova. Brod je jurio naprijed, ostavljajući za sobom trag blistavog plamena. Zatim su pored nas počele kliziti male kuglice svjetla — dupini! U fosforescenciji su plivanjem stvarali vlastite zrake svjetlosti.

Pri izlasku sunca vjetar je ojačao do 45 čvorova. Digli smo glavno jedro jedva se odupirući vjetrovima. A onda je odjednom vjetar je jednostavno samo stao prije nego li što smo uopće uspjeli podići genovu. Uz to je par trenutaka kasnije počela kiša, a onda – tuča! I to kakva tuča! Ogromna, veličine loptica za stolni tenis.

Dobro došli u Bijesne 40-e, odnosno more nas cinično pozdravlja i kaže: „Što je? Zar ste stvarno mislili da ste spremni? Razmislite ponovno.“

Najbolji način kako ostati u formi

Sljedeći dan i pol pretvorio se u intenzivan kamp za jedrenje, vrijeme nas je potpuno zbunilo. Vjetar je prvo postojano puhao brzinom od 15 čvorova da bi onda iznenada utihnuo. Motamo genovu, palimo motor. Pola sata kasnije vjetar se ponovno pojačao. Gasimo motor, izvlačimo genovu. Odjednom krene vjetar od 30 čvorova i moramo kratiti genovu. Petnaest minuta kasnije opet puše 10 čvorova. Genova se opet izvlači. Zatim je vjetar potpuno utihnuo, što je značilo da opet moram spuštati genovu i pokretati motor.

Tijekom ovih 1,5 dana nismo ni na tren vidjeli našeg suputnika, Bestevaera. Mogu se samo pitati kako su se oni snašli na ovoj „zabavi dobrodošlice".

Napokon smo odahnuli kada smo, 15 milja od Puerto Madryna, dobili novi vremenski izvještaj koji je pokazivao da će vjetar noću okrenuti na jug. Srećom, uvala u kojoj smo se planirali usidriti bila je dobro zaštićena, pa smo konačno mogli doći do daha.

Naš suputnik, Bestevaer, naletio je na udare vjetra od 60 čvorova

Tijekom 1,5 dana od kada smo izgubili Bestevaer iz vida, cijelo smo vrijeme pretpostavljali da su ispred nas. Međutim, kad smo stigli do Fondo Crackera na pauzu i nismo ih vidjeli pa smo zaključili da su možda otplovili ravno u Puerto Madryn.

Sljedećeg jutra, nakon dobro prospavane noći, iznijeli smo kavu na bazen— a kad tamo Bestevaer! Tek uplovljava. Bez obzira na to što smo se tek upoznati, zaista smo razvili duboki osjećaj bliskosti sa svojim kompanjonima. Kad smo vidjeli da su dobro i na sigurnom obuzeo nas je neopisivi val sreće i olakšanja.

Nažalost, Bestevaer nije baš prošao lišo. Nabasali su na udare vjetra od preko 60 čvorova, te im se u toj oluji raspala genova. Tada smo shvatili još jednom da smo pravi srećkovići što nas je troje na brodu pa se možemo izmjenjivati na kormilu i oslanjati na jedni na druge u teškim uvjetima.

Donosimo seriju priča naziva Kronike Soledad, putopisa s plovidbe koja kreće iz Urugvaja u konačnu destinaciju Čile.

Na taj Put oko Cape Horna s „krive“ strane nakanila se jedna prilično neobična žena u društvu muža i njihovog zajedničkog prijatelja.

Ja sam Başak Mireli,  offshore jedriličarka i pustolovka. Imam 44 godine, a 2022. sam u 24 dana sama preplovila Atlantik. Sad sam krenula na put jedrilicom s „krive“ strane Cape Horna. S krive jer se s ove strane moram boriti s morskim strujama i vjetrovima. Javljat ću se sa svojim putešestvijama koliko stignem. Više snimam nego što pišem, pa ako želite sliku i ton spojiti sa tekstovima možete me pratiti i na mom kanalu na You Tube-u Sailing Istanbul i na društvenim mrežama @basakmireli i @soledadmarinetextile

Sponzor članka – soledad.hr

Başak Mireli, offshore jedriličarka i pustolovkakrenula na put jedrilicom s „krive“ strane Cape Horna