UVOD U KRONIKE SOLEDAD

Donosimo seriju priča naziva Kronike Soledad, putopisa s plovidbe koja kreće iz Urugvaja u konačnu destinaciju Čile.

Na taj put s „krive“ strane Cape Horna nakanila se jedna prilično neobična žena u društvu muža i njihovog zajedničkog prijatelja.

Tko sam ja?

Ja sam Başak Mireli,  offshore jedriličarka i pustolovka. Imam 44 godine, a 2022. sam u 24 dana sama preplovila Atlantik. Sad sam krenula na put jedrilicom s „krive“ strane Cape Horna. S krive jer se s ove strane moram boriti s morskim strujama i vjetrovima. Javljat ću se sa svojim putešestvijama koliko stignem. Više snimam nego što pišem, pa ako želite sliku i ton spojiti sa tekstovima možete me pratiti i na mom kanalu na You Tube-u Sailing Istanbul i na društvenim mrežama @basakmireli i @soledadmarinetextile

Başak Mireli – preplovila Atlantik sama

Başak ima 44 godine od kojih se 30 aktivno profesionalno bavi jedrenjem. Başak je na putovanje oko svijeta krenula sa suprugom Ömerom na jedrilici Istanbul u srpnju 2022., a preko Atlantika je preplovila sama u prosincu 2022 godine. 23. prosinca 2022. isplovila je iz Mindelo Marine na otočju Cabo Verde, a do Martiniquea na Karibima stigla je za 24 dana. U Panami ju je dočekao suprug, odakle su skupa otputovali u Urugvaj i pridružili se njihovom prijatelju Džanu Akşamu kako bi na njegovom brodu Pelican zajedno krenuli na rutu od Urugvaja do Patagonije preko Cape Horna.  

Zašto uopće plovim? Jesam li luda što volim poteškoće?

Na vrhu ljestvice 5 najčešće postavljanih pitanja nautičarima koji plove duge relacije je pitanje:

 „Zašto volite more“

Na to pitanje oni najčešće odgovaraju da uživaju na brodu jer na brodu čovjek može živjeti po svome. A ja se tome uvijek čudim jer mene plovidba ne privlači radi izolacije iz društva i očuvanja privatnosti, već je za mene plovidba prvenstveno prilika za učenje, a boravak na moru i jedrenje beskrajna vježba za stjecanje novih znanja i iskustava. Dok plovimo, stalno se mijenja geografija, a s njom i uvjeti na moru i vjetrovi, a sa svakom promjenom dolazi nešto novo.  A dodala bih još i da stapanje s prirodom i aktivna plovidba izvlače najbolje iz mene.

Ako su Karibi „raj na Zemlji“ čemu odlaziti?

Svi mi moreplovci sanjamo o nekoj suhoj zavjetrini i stabilnim vjetrovima. Karibi ne jamče tu suhu zavjetrinu, ali definitivno obećavaju (i to obećanje redovno ispunjavaju) vrhunski užitak jedrenja. Pasati koji pušu s Atlantskog oceana sve do karipskih otoka garantiraju užitak u plovidbi, a naleti jakog vjetra unose uzbuđenje i održavaju koncentraciju i pažnju. Na Karibima mi se najviše od svega sviđa što uvijek mogu uživati u nevjerojatnom luksuzu hodanja bez čarapa i u kratkim rukavima. Međutim, to nije bilo ni približno dovoljno da bi me na Karibima zadržalo na duge staze. Znala sam čim sam došla da se neću dugo „pržiti“ na karipskom suncu.

Koji je moj problem?

Svaki redovan dan na brodu ima beskonačno puno posla. A kad krenu neke pripreme posao i zadaci se multipliciraju, a sa svakim korakom i problemi koje treba rješavati. Stoga možete zamisliti što smo morali proći da bismo izvukli brod na kopno,  konzervirali ga da nas dočeka za godinu dana kad se planiramo vratiti po njega i spremili se za putovanje za koje nam treba potpuno drugi set stvari nego na Karibima. Vrijeme je u Patagoniji i kroz cijelu rutu kojom planiramo ploviti je vrlo hladno. Cijelo vrijeme morat ćemo biti u čizmama. Bose noge dolaze u obzir samo prije tuširanja i eventualno u krevetu. Dakle, brod smo digli na suh vez u Panami, nakon čega smo se ukrcali na avion i uputili se u Urugvaj s namjerom da se sastanemo s našim prijateljem Džanom da bismo na njegovom brodu, Pelicanu krenuli na rutu Južna Amerika - Patagonija. Plan nam je zaobići Cape Horn i krenuti prema sjeveru kroz čileanske kanale.

Sigurno se pitate zašto smo se odlučili napustiti predivno karipsko sunce

Obilazak Cape Horna preko Patagonije privlačna je ideja dijelom zbog veličanstvene prirode o kojoj su kroz povijest sanjali mnogi mornari, a dijelom i zbog opasnosti koje to putovanje nosi. Ako vam zvuči čudno, ne zaboravite  da smo mi ipak avanturisti - nije nam napeto kad nema problematičnih prepreka i situacija. A ova ruta koja će nas odvesti od 40. do 56. paralele južne geografske širine svakako obećava i prepreke i problematične situacije. No mi vjerujemo u sebe i svoje vještine. Već dugo plovimo i navikli smo osluškivati vrijeme i stapati se s njim. Osluškivanje vremena i naravno sebe na takvim putovanjima je dio rutine, meni, a koliko vidim i ostalim članovima naše posade to dolazi prirodno. Zapravo, mi jedrimo upravo zbog tog osjećaja stapanja s morem, da ga doživimo u punini. Svjesni smo svojih granica, međutim želimo ih probijati, ali na kontrolirani način i sa željom da otkrijemo kako možemo biti još bolji. Ovo je zapravo još jedno putovanje na kojem dajemo moru priliku da nas preobrazi.

Mi smo po vokaciji maratonci, ali ponekad je zaista korisno biti brz

Sigurno se pitate zašto smo ostavili svoj brod u Panami i idemo s tuđim. Naš brod, Istanbul je Van de Stadt Norman 40. (Tko poznaje ove rijetke ptice znat će da se radi o nizozemskom dizajnu te da su pilotska kućica, salonska paluba i čelični trup razlozi zbog koji je naš brod savršeni odabir za plovila za duge prekooceanske rute.) Međutim, za ovu rutu zaključili smo da nam je potreban veći i brži brod jer će nas biti više. Stoga smo odlučili da ćemo ići s Džanovim Passoom 50 po imenu Pelican. Mi, prekomorski jedriličari plovidbu opisujemo kao maraton. Nije nam važno juriti, već napredovati sigurnim koracima i uživati u svakom trenutku. Pelican ima aluminijski trup i lifting kobilicu zbog čega je mnogo brži u usporedbi s brodovima iste veličine. Svjesni da se uvjeti na ovim morima mogu iznenada promijeniti, odlučili smo isploviti s mnogo agilnijim brodom s drugačijom konstrukcijom trupa.

Urugvaj - Marina Piriápolis: Najbolja lokacija za pripreme za putovanje

Postoje marine koje su poznata odmorišta i pristajališta za prekomorske putnike. U Španjolskoj je to La Linea Marina, na Kanarima,  Gran Canaria - Las Palmas Marina, na otočju Cabo Verde - Mindelo Marina, a na Martiniqueu - Le Marin. Ima još takvih ključnih mjesta gdje se lako i pouzdano može pripremiti brod, ali ove lokacije smo sve sami testirali i imamo dobra iskustva. Sve ove marine ne samo da maksimalno zadovoljavaju potrebe pomoraca, već služe i kao mjesta gdje se vlada duh avanturizma, to su sastajališta pravih moreplovaca i upravo zbog toga te točke osim geografskog imaju i duhovni značaj.  Piriapolis Marina u Urugvaju je idealno mjesto za obavljanje priprema, odiše mirom, koji nam je nasušno potreban, te pruža jednu vrstu utjehe koju nosi osjećaj komocije jer znamo da ovdje možemo obaviti sve silne zadaće koje moramo riješiti oko broda. I tako naše putovanje u Patagoniju kreće u čuvenoj Piriapolis Marini, mjestu koje u svako doba godine vibrira na jedan posebno zanimljiv način i gotovo trenutačno pruža osjećaj uranjanja u jednu potpuno drugačiju priču i geografiju.

Što je sljedeće?

Patagonija je podijeljena između Argentine i Čilea. Ova ruta, koja se proteže od argentinskih obala prema jugu i penje prema sjeveru kroz čileanske kanale, završava u Buenos Airesu. Malo nas koči pravilo koje nalaže da ako brod ostavite u Urugvaju dulje od 6 mjeseci, nećete više moći ploviti između urugvajskih luka. Zbog toga moramo prvo otići u Argentinu. A prije nešto što krenete prema gradskom metežu, Urugvaj je pravi izbor mjesta na kojem se čovjek može kvalitetno koncentrirati na rutu i na sve puste zadatke koje je potrebno obaviti. I još jedna zanimljivost - najbolji dio rute Urugvaj - Argentina nije na moru! Ruta ide kanalom otvorenim za brodove u delti rijeke Parana. Uz malo sreće i stabilne vjetrove, cijela se ta ruta može proći na jedra.

Je li netko od vas prošao ovu rutu? 

Pišite nam svoja iskustva u komentarima na našem Instagram i  profilu.