English#4 Soledad Sailing Challenge 2025 HEROJ DANA - NIKŠA
21. kolovoza 2025. Aegina
Einsteinova teorija relativnosti objašnjava kako se vrijeme i prostor ponašaju u različitim referentnim sustavima te se kao takva vrlo logično uklapa u život na brodu. Naime, dani na brodu su toliko intenzivni i puni događaja da vrijeme prolazi sporije nego kad si kod kuće. Nešto što se dogodilo jučer na brodu percipiramo kao da se dogodilo u nekoj pradavnoj prošlosti.
Međutim, ni tu pradavnu prošlost od jučer i prekjučer ne treba zaboraviti.
Bez obzira na to koliko nam se u ovom trenutku, dok smo usidreni na Aegini s kvarom na motoru na Soledadu sve što je bilo jučer čini irelevantno.
Nakon cjelonoćne plovidbe s Kalymnosa smo stigli na Serifos, još jedan otok u zapadnim Cikladama.
Soledad je došla prije nas, naravno, jer su koristili motor, budući da im njihov kapetan, prosvijetljeni apsolutist Omer to dozvoljava.
Kako kaže stara pomorska poslovica džentelmeni ne jedre protiv vjetra, ali mi očito nismo džentelmeni jer već danima jedrimo isključivo i samo protiv vjetra. A kako stvari stoje i prema prognozama tako ćemo i nastaviti.
Čim smo se usidrili na Serifos, nismo još ni pootvarali hatcheve već je Nikša doplivao do nas da nam svečano objavi da je gladan.
Krovožedni dječak i njegov mentor Arif su, dok su nas čekali, detaljno proučili gastronomsku ponudu Serifosa, našli što im treba za opstanak i zaključili da je gotovo s morskim menijima i da treba čim prije krenuti u neku roštiljarnicu.
Meso su tražili, meso su i dobili, ali ne gdje su planirali jer nije bilo mjesta. Večerali u taverni na plaži odmah pored mjesta koje su njih dvojica pronašli. Zaključak; kao i uvijek: dok si na brodu čim previše planiraš bit ćeš kažnjen.
U ovom slučaju su kažnjeni Nikša i Arif jer očito da nisu bili jedini koji su se posavjetovali s profesorom Google Reviews-om i „otkrili“ to mjesto.
No i dalje ih to nije spriječilo da kuju daljnje planove. Novi planovi odnosili su se na gledanje utakmice između Fenerbahcea i Benfice zbog čega su navrat nanos krenuli sa Serifosa par sati prije da se stignu pripremiti za gledanje.
Sljedeća stanica prema planu je trebao biti Moni, otočić na rubu Egejskog mora praktično lociran na ulazu u Korintski kanal.
HEROJ DANA NIKŠA
Na Moni je Soledad unatoč problemima sa starterom motora - zahvaljujući Nikši - stigla taman prije početka utakmice. Ogroman kakav je Nikša je ručno pokrenuo motor kad je stao (onaj tko zna koja je sila za to potrebna divit će se – tko ne zna – morat će nam vjerovati da je to ravno čudu).
Ipak, idilična sreća im nije dugo trajala jer čim smo mi došli dobili su nalog od tima s Pere da nećemo tamo prenoćiti jer je mjesto nesigurno.
Ni nama na Peri nije bilo baš previše milo što ipak ne stajemo, ali očito nam je bilo suđeno da se nakon višesatnog navlačenja s mlakim vjetrovima i izvlačenja spinnakera – koji sam na svom brodu prvi put vidjela raspakiran - malo odmorimo.
Kad im je objavljena vijest - dečki su Soledad taman bili usidrili. Čak su se i zavezali za obalu (što zahtjeva značajne dodatne napore i jednog dobrovoljca koji skače u more pa veže brod za nešto što već nađe) izvadili hladne pive, kompjuter i dresove od Fenerbahcea.
Nismo od vjetra čuli njihovo negodovanje, a možda pokoju psovku, ali negativna energija je bila i više nego opipljiva.
NA AEGINI JE BILA NAŠA KIRKA
Za Aeginu se ispostavilo da je naša Kirka. Omađijala nas je onako - za zapravo. Prvo nas je pretvorila iz svinja opet u ljude jer smo se svi kvalitetno iskupali, a onda nas je počastila ićem i pićem da bi na kraju finalno uklela starter na Soledadu da ne možemo krenuti.
Ali budući da smo i mi baš kao i Odisej skoro zaboravili tko smo, što smo i gdje smo krenuli već smo počeli razmišljati da uopće ne bi bilo loše ostati tu gdje jesmo.
Stoički smo podnijeli „kaznu“.
Moramo ostati još jedan dan na Aegini čekati da dođe iz Atene novi starter za Soledad.
Nikome osim Basak, koja je fokusirana na cilj, nije to odviše teško palo.
Mislili smo da ćemo se odmarati jedan dan, ali taj se dan pretvorio u dva i pol.
Još kad smo saznali da osiguranje plaća sve dijelove i po potrebi dvije noći u hotelu i rent-a-car, nikome nije palo napamet išta prigovarati.
Jutro na Aegini proteklo je u pravoj „domaćoj“ atmosferi.
S lijeve strane Francuzi na maloj staroj Bavariji čiste jedan drugome uši.
Ispred nas Amerikanci iz Bostona na unajmljenom katamaranu s hrpom djece na mobitelima, a odmah do nas jedan ultra ljubazan Austrijanac koji se čim je vidio da imamo problema s motorom na Soledad ponudio da će pomoći. Kad smo mu rekli da je sve pod kontrolom skinuo se gol i mirno nastavio svoje dnevne brodske rutine. Sreća da ga na kraju nismo trebali jer u našoj posadi mi nemamo nikoga tko je dovoljno otvoren da pita za pomoć čovjeka koji je gol golcat.
Večerali smo u fenomenalnoj taverni možda najbolji rižoto od kozica na svijetu i još razno razne delicije uz neizostavne Barbayani ouzo i karpuzi, gledali u plićaku ogromnog brancina, murinu i tisuće papalina, salpi i šparića kako se bore za glave naših kozica i dobroćudno tračali svakoga tko se malo maknuo sa stola.
Dok smo mi tako tračali jedni druge, očito je da su svi ostali tračali nas jer nikome nije jasno tko je kome što i zašto smo svi skupa, a posebno nikome nije jasno odakle smo se stvorili jer se kontinuirano konverzacija odvija paralelno na tri jezika, hrvatskom, turskom i engleskom.
Zaključno, na Aegini smo izgubili nešto vremena, na Serifosu Ozgurov novčanik, ali kako u svakom zlu ima neko dobro, Aegina nam je priuštila nezaboravne večeri, divan odmor i još bolje kupanje, a Ozguru priliku da se „izvuče“ od plaćanja računa.
