19. kolovoz 2025.

Pučina usred Ciklada

Kalymnos

Umjesto planiranih 50-ak milja napravili smo ih tek 20-ak i s Kosa u par sati stigli na Kalymnos.

 Najavljena oluja nije se pojavila, ali nam je otvorila priliku da posjetimo još jedan zanimljivi grčki otok odmah uz tursku obalu. Kalymnos je poznat po morskim spužvama, prekrasnim stazama za planinarenje i plažama s tirkiznim morem. Mi smo od toga vidjeli samo spužve.

Za vrijeme tih 20 milja plovidbe pokušavali smo (bezuspješno) upogoniti walkie-talkie koji je Arif skupo platio zbog velikog dosega od 12 kilometara, ali za sada provjereno uredno rade samo na 12 metara.

Pogubit ćemo se sigurno, ali valjda ćemo se i pronaći.

Prigodno se čini prisjetiti se Cookove prve ekspedicije s tri broda koji su se odmah na početku u Engleskoj pogubili i sljedeći put su se susreli nakon tri godine u Južnoj Africi.

Ali oni nisu imali Google maps, Find my iphone ni ova nova Garminova čudesa. (zahvala za zanimljivu fatalističku referencu najzabrinutijoj osobi koja misli na nas i prati nas preko svih aplikacija Vedranu Sesaru.)

Na Kalymnosu vlada neka ugodna atmosfera kojoj uvelike doprinosi hladni povjetarac i klupice ispred vezova koje pozivaju na ćakulu.

Nevjerojatno je koliko je Kalymnos blizu Turskoj, a koliko je različit. Na blizinu ogromne Turske ukazuju mnogobrojne turske privatne brodice i ostali posjetitelji.

Nikša i ja smo sretni jer nam radi hrvatski Internet, konačno vidimo neke direktne učinke pristupanja EU. Feridun se kontinuirano pokušava spajati na Nikšin Internet, a Nikša mu ga gasi za kaznu jer mu je godinama dok bi bili u Turskoj branio da se spaja na njegov mobitel da mu ne troši bateriju. 

 Ali kolo sreće se okreće, tako da su se uloge zamijenile u Nikšinu korist.

Večerali smo u Mpakalogatosu, pravoj autentičnoj grčkoj taverni koja je malo uvučena u kalete. Iako nam je instinkt govorio da sjednemo u prvu tavernu ispred broda, Bašak i Omer nisu nam dali da se povedemo za instinktom, već za iskustvom, i dobro da smo ih poslušali.

Meni za večeru je bio identičan kao na Kosu, samo je sve bilo bolje. Cijena ista – 35 eura po osobi. Naručili tri četvrtine menija. Najeli se (i napili) do grla. Zaključak -  ovdje se treba vratiti. Više puta.

Kalymnos živi noću, dućani su otvoreni, ceste prepune vozila, roka vatromet, nema ni jedne slobodne sjedalice ni u jednom restoranu, lokalci s brodica turistima mahnito prodaju spužve.

Kape

Dok smo isplovljavali s Kalymnosa nekako sam u žurbi stavila umjesto svoje Basakicinu kapu da se zaštitim od sunca, kako nemam iskustva s kapama s vezicama, naravno da mi je odletjela i dok sam u panici izvlačila mezomarinero potonula.

Vikala sam na kapu, more, mezomarinero i sama na sebe, dala sam Basakici svoju kapu, ali kako Svemir uvijek pronađe neki način da uspostavi ravnotežu tu je kapu imala na glavi svega jedan sat kad je, kao i mnoge prije nje, odletjela u nepovrat.

Kapetanica

Soledad je značajno brža od nas jer čim stane vjetar pale motor, a nama naša kapetanica to ne dozvoljava.

Na brodu samo jedna osoba ima izvršnu i zakonodavnu vlast i s time se treba pomiriti.

Kapetan na Soledadu, Bašakicin muž – Omer, čiju posadu čije Nikša i Arif, vlasnik, dozvoljava i motor i pive.

Bašak je alkohol za vrijeme navigacije zabranila, ali onda je ipak pokleknula i na putu prema Amargosu dozvolila Feridunu i Ozguru da popiju jednu pivu popola.

Kapetanica je prosvijetljeni apsolutistički vladar. Za razliku od despota Feriduna za kojega smo predložili da ga prigodno ostavimo na Despotiku gdje mu je i mjesto.

Prva noćna plovidba

S Kalimnosa smo otplovili uz Amargos prema Parosu i Antiparosu.

Noć je prošla relativno mirno. Posada je uhodana i razumiju se bez previše priče. Stalno se pitamo kako je na Soledadu jer smo na gotovo 6 sati izgubili svaki kontakt.

Paros nam se ukazao u zoru u svoj svojoj ljepoti začinjenoj mirisom kave.

Grci s otoka Parosa osnovali su antički grad Faros na Hvaru, današnjem Starom Gradu, početkom 4. stoljeća prije Krista. Ovo je bila jedna od prvih grčkih kolonija na Jadranu.

Nije loše mjesto, ali Hvar je ipak bolji. Zato su i ostali.

Između Parosa i Antiparosa smo se samo nakratko sastali s usidrenom Soledad, donijeli zajednički odluku da idemo još 30-ak milja dalje prema Sjeveru na otok Serifos.